-Svi ćemo reći da sustav ne radi dobro, da ne pomože osobama s invaliditetom, ali pritom moramo znati da smo mi sustav. Mi ga gradimo. Jedino ako smo eksponirani, ako kopamo nogama i rukama, možemo doći do svojih prava. Moramo pritiskati sustav da radi bolje...
Ovo je poručio je Ivan Bogdanović iz sveučilišnog Ureda za studente s invaliditetom, organizator tribine "Svakome se to može dogoditi". Održana je 5. prosinca 2018. u Sveučilišnoj knjižnici, a povod je bio Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Bogdanović je najavio da će publika čuti samo pozitivne priče.
Prvi je za govornicom bio studenta prava Marin Živaljić (23): 
- Puno je grubih stvari u našim životima, a premalo obraćamo pozornost na one male, ali lipe. Kad nas boli zub tužni smo, čangrizavi, razbili bi po svita šta se kaže, a pogotovo kad imamo neki veći problem. Teško je reći svijetu koje su naše mane – govorio je Živaljić, zaključujući da "ako već ne možemo promijeniti svijet, možemo sebe."
Nadahnuto je bilo i izlaganje Ivana Tokića, mladića na kojem nikad ne biste rekli da je slijep. S tri godine imao je samo trideset posto vida, a sad je pao ispod pet. Percipira svjetlost i sjene. Roditelji ga nisu, kaže, zatvarali u kuću nego su ga pustili da živi i zato hoda bez štapa. Nedavno je nabavio psa vodiča. Često prolaznici misle da je on psu trener.
- Ali meni je to drago. Ne žalim se. Ljudi misle da vidim. Čak su me pitali imam li vozačku dozvolu. Kad su me prijatelji prvi put vidjeli sa psom bili su iznenađeni, kao "šta je tebi sad?". Jednom sam ušao u kafić, bio uvjeren da je stol prazan i sjeo, a govori čovjek "hoćete mi u krilo?" – nasmijao je Tokić publiku, ali uskoro se pričalo i o onim manje zabavnim temama:
- Problemi slijepih osoba su veliki. Glavni je nesređeni grad. Ulice i trotoari puni rupa, lako mi zapnemo, noge su nam dosta osjetljive, drugačije hodamo nego zdravi ljudi. Problem je i zapošljavanje, financijska prava. Iako, moram pohvaliti državu jer mi je omogućila da dobijem psa – pričao je Tokić i pozvao mlade slijepe osobe da se pridruže akcijama udruga za slijepe.
Posebno je emotivan bio govor novinarke Kornelije Livaje. Uslijed moždanog udara postala je osoba s invaliditetom. Baš je zato skrenula pažnju na naziv tribine "Svakome se može dogoditi".
- Hrvatski zdravstveni sustav ne funkcionira. Neko to mora jednom reći. Ako vas zadesi ne daj bože moždani udar od vaše 35 do 55 godine pomirite se da nećete apsolutno nikome biti važni. E, onda ćete postati bitni sami sebi. Podignut će vas vaš inat. Znate kad sam prohodala? Kad sam rekla "nisi ti ruka i noga". Ti si misaono, emotivno, duhovno biće – odlučno je poručila novinarka, dodajući da je društvo potpuno nespremno za invalide.
- Nema mjesta ni za ljude s najmanjim deficitom. Baš zato moramo biti glasni, moramo vrištati svaki put kad naiđemo na prepreku. Moramo vikati i za čovjeka do sebe – naglasila je Kornelija, a vrijedilo je poslušati i izlaganja Marka Klarića, predsjednika Hrvatske udruge slabovidnih, psihologinje dr. Mirjane Nazor, ali i Ante Raosa, dugogodišnjeg borca za prava osoba s invaliditetom.

Tekst: Andrea Topić
Izvor: Slobodna Dalmacija